mercoledì 11 giugno 2014

Racconto Foggiano - Da garzòne a padrùne

 Il racconto che segue è stato estrapolato da Michele Frattulino dai numerosi appunti del compianto prof. Bibbò, appassionato cultore di tutti i dialetti della provincia di Foggia, che effettuando un lavoro certosino ha raccolto dieci volumi di appunti (scritti a mano e a  macchina), oltre a sei grandi bobine dei vecchi registratori, nelle quali sono stati registrate le varie pronunce dei lemmi. 
Il materiale mi è stato consegnato da una famigliare del prof. Bibbò e l'ho fatto arrivare a Michele Frattulino, dove ero certo sarebbe stato in buone mani. Gli appunti si fermano al 1967, probabile data della stesura, da alcune verifiche effettuate si può essere certi che racconto è autentico.


Stéve na vòte nu moneke rìkke assàje, kè ‘i piacéve de esse tùtte arreğğestràte ndè vestite, ndo magnà e nda l’orarije: ‘a precesiòne ere ‘u forte sùje, anze ‘a pundualità.
Nu jurne, sekkòme s’ere fatte troppe anzijàne e nza fedàve de jì affà ‘i servìzije, decedìje de pigghiarse nu garzòne; mettìje n’avvìse, e ‘u jurne appirze arruvàje ‘u prìme desperàte nğèrke de fatìghe:” né uagliò, va affà ‘u servìzzije kè stàce skrìtte kkuà” - e ce dìje nu pizze de karta skrìtte – ma t’arrakkumanne, si ndurne quanne ìje agapre ‘a porte, quanne vine si’ lecenziàte".
‘U garzòne, chiìne d’enèrğìje, decìje” vabbù” e sùbbete sen’ascìje.
‘U moneke s’assettàje e kkumenzàje a ddìce “ ‘mo stàce a pportagranne, ‘mo arrìve ndo kanğille, ‘mo esce e s’abbìje pessòpe ‘e skupàre a pigghià ‘i fiammìfere ‘o puteghìne, ‘mo akkatte ‘i purtagalle, ‘u pàne, na pìccela  d’ugghije e quatte skavedatille mmizz’o merkàte, ‘mo tràse nda kandìne, ‘mo stàce venènne, anghiàne ‘i trè skalìne e stàce addrét’a porte” .  Aprìje e ndruvàje a nisciùne.
Quanne ‘u garzòne turnàje, fùje lecenziàte.
Arruàje ‘u seconde desperàte;  ppùre a ìsse ‘i facìje ‘a pròve e fùje lecenziàte.
Arruàje ‘u tèrze, ‘u fràte d’u seconde kè s’appresendàje o moneke kè s’u mettìje a pròve,  fòre sapènne tùtte quìlle kè ‘u moneke vuléve, s’ere preparate ‘i pakke d’a spése,  e quanne quìlle aprìje, ‘u truvàje assettate ke ttùtte quìllu béne de ddìje, sòp’a na kianghètte. “bbràve- decìje! – sekkòme si’ punduàle kum’a mmè, da stamatìne ‘a kàsa mìje eje pùre ‘a tùje. – presùtte appìse, karrozze, kavalle, rekkèzze nguandità; quìllu povere uagliòne, n’arrağğiunàve kkiù! “Quìste – decìje ‘u moneke, tukkanne ‘u jazze, se kiàme durmetorije, e queste, uardanne ‘i kianille, se kiamene strìscèstrasce” – aprìje ‘a porte e decìje “ quèste eje a paranzèlle”  - scennènne p’i skàle decìje: ‘mo ascennìme p’i rombakùle”.
Arruarene sìn’a stalle e vedìrene ‘u kavalle; “ queste eje pide petrùse, kè magne ‘u spàghe suttìle, e ‘u spàghe suttìle eje ‘a pagghie kè stéve nda manğiatòje; stéve pùre ‘u gatte e ‘u kiamàje scippemusciòne.
Quante ‘u jurne appirse, de prìma matìne ‘u garzòne jìje ndo moneke, ascennìje nda stalle, attakkàje nu pòke de pagghie  ‘a kòde d’u gatte, e l’appicciàje. – ‘u gatte, quanne vedìje ‘a fiamme, se ne fujìje nda l’ata pagghie kè stéve nda manğiatòje, e l’appicciàje. – ‘U kavalle akkumenzàje a zumbà; ‘u garzòne allòre ascìje d’a stalle, se fekkàje ndo pertòne e se mettje a lukkulà:
padrù, padrù, minete p’u durmetorije, mettete ‘i strìscèstrasce, agapre ‘a paranzèlle, scìnne p’i rombakùle, kè scìttemusciòne ha dàte fuke ‘o spàghe suttìle e pide petrùse, ekkume rìre!” – ‘u moneke appéne kè sendìje, se menàje p’u litte e mèndre stéve ascennènne ‘i skàle, sciuvulàje pekkè erene kiéne de sapòne,  se rumbìje ‘a kàpe e murìje.
Fùje akkussì, kè ‘u garzòne addevendàje padrùne.

Nessun commento: